I'm losing myself

Dobrodošli na moj blog

19.01.2012.

Neke tuge se ne prebole

 *Oci kad zatvorim sve cu da zaboravim*

 

             Nedostajes da boli ... 

   

 

I ja se pitam .....Kako spakovati sve uspomene u kutijicu i zatvoriti je,kada se raspadam iznutra.Utroba .Ovako i ja kao brod polomljenih jedara,puštena da me talasi udaraju u stene,izložena vetru,tražim ponovo svoju sigurnu luku.Svoje utočište. A nigde ga na vidiku... Kako nastaviti život dalje,kad mi se čini da ništa više nema smisla? Zna li iko odgovor ..

04.12.2011.

Sad idem tamo gdje ne živi se od nadanja,umorila se ova duša od praštanja..

Nikome ne pricam o svojim snovima, jer na tebe lice.
ja nisam ista ona stara, ako te zanima.
Nisam vise onako naivna,
i ne vjerujem vise u gluposti.
Ne slavim cifre u kalendaru, i ne cekam da se kazaljke poklope.
Ja sam sasvim ona ista stara ja,
kad pogledom srusis moje odbrambene linije,
kad bez rijeci hodamo zajedno, i samo tisina ostane da nas veze.
Nisam vise ona ja,
kad zazmirim na scene koje glumis savrseno,
kad sebi u njedra opsujem svaki spomen tvog imena.
Ista sam, sasvim,
kad pricam vjetru kao tebi, sve sto me muci,
i cuvam kisu, kao tebe,
kad brojim zvijezde kao s tobom.

03.12.2011.

Boze prije nego sabah svane daj nek nestanem...

Trazim svjetlost kad se nebu okrenem, zao mi je sto nikad nisi bio tu uz svoje savjete ja bih dosta postigla...A sto je najgore pa misli zabole sto ti nikad nisam rekla da volim te ..Sve ide naprijed ali ja se ne oporavljam..

http://www.youtube.com/watch?v=lroliY7SLyE

03.12.2011.

Treba mi nesto jace od sna da me uspava tisucu godina...

Borim se da stojim, borim se da gledam, borim se da zivim, borim da se ne predam, napusta me sve izdaje polako, od mene odlazi a da ne znam kako...
Sta ostaje zivotu koji ne zna da zivi, koji ne vidi ljepotu vec samo oblak sivi?
Sta ostaje zivotu koji pita: "Sta je radost"? Koji iza svakog ugla sapatom pozdravlja zalost...Necu da padam iako propadam, tezak je korak koji zivot vuce,
necu da potonem iako vec tonem, a niko nije tu da me izvuce...

03.12.2011.

Mi zivimo iz dana u dan i svaki san davno nestao, izbrisan. Koga da pitam, ko ce mi dati odgovore? Reci bilo sta osim da je moglo biti gore!

Sve bitno spoznamo prekasno ... Moj je zivot promasen. Nemoj se time opterecavati. Nisam nesretna, ne patim. Svjesno sam odabrala put za koji nisam znala da je pogresan. Dakle, sa mnom je sve uredu, samo sam prazna kao olupina uvijek. Ne zelim te uvjeravati, zaklinjati se, moliti da mi vjerujes. Ne pada mi na pamet. Ako ti to ne osjecas, sve ostalo je suvisno ...

03.12.2011.

A kad od bola oko mi zablista ne brini se ma nije meni nista ...*

Pognula sam glavu da ne vidis suze, ostar bol u grudima zadnju snagu uze, ime na usnama
izmamilo je jecaj, iz ociju mojih iskrao se sjaj...Pruzila sam korak da ne gledam tebe.Ti svakako ne bih razumio moju tugu, zasto da se mucim i objasnjavam ti sta mi je , ne bih mogao nista promjeniti.

Rekla sam : Dalje me ne pitaj , a ja ?Ja od sada cutim.

I ne pokusavaj da pokidas ove konce kojim sam zasila usta.Bolece me.

Ti to ne zelis,zar ne?

Uvijek cu ti ostati daleka *

01.12.2011.

Neke tuge se nikad ne prebole...

Navikla sam na samocu,navikla sam na bol,ii da zivim s tobom samo u mislima..!! Tvoj odlazak nanio je toliko boli,da djeluje nestvarno.Gledam sa strane,bez suza bez emocija,kao da se dogadja nekom drugom..!!Kako da zaboravim sudbinu zlu,koja mi te uzela?..Kada bih ti mogla sapnuti.Koliko mi nedostajes,taj sapat bi se pretvorio u krik.Krik bola i tuge,nosio bi tvoje ime..Ti si tako blizu a ipak tako daleko,nestvaran,nedokuciv,obavijen u tamu...A moja si svjetlost..Obavijen si dahom smrti,a moj si izvor zivota... I opet sam tu korak me dijeli od tebe,dok u tisini groba ti lezis skriven od mene...Tuga bol nemoc sve u meni vlada jer ti oce Andjelima pripadas...Uz tebe sam bar u mislima nijema kao tvoj grob..mozda ja u stvar necujem tvoj jecaj i bol!!I dalje te neopisivo volim,mada nikad nisam ni vidjela tvoje oci osjetila tvoj brizan pogled..al zato krivim zlu sudbinu..Samo ja znam koliko ta ljubav boli i da bol nikada nece prestati,sve do onog dana kada mene crna zemlja prekrije..i prve svijece za mene upale...Ja dala bi zivot samo da si ti ostao ziv...Tako bi voljela da sam barem jednom u zivotu osjetila tvoje ruke na svojim ramenima..da si me bar jednom zagrlio...da sam cula tvoj zov kceri..al sve su to samo zelje,u besanim nocima poput ove,dok mi srce i dusa odlaze tebi ii gubim se u tami zivota...I ne znam svrhu zasto pisem to ovdje , krijem se kao sjenka jer kukavica sam ne vjerujem ljudima da bih zaplakala pred njihovim ocima .. 

01.12.2011.

Zivot dajem, da bar jednom zagrlim te

Po danu je dobro,odlicno.Smeh,pozitivne misli.

Nocu je lose,grozno.Tuga,bol.
01.12.2011.

Obuzdaj mi tugu necim...

Ono sto je trebalo da kazes nekome ko ti je drag,ostaje u tebi zauvek.On je negde tamo,pod zemljom,i ti ne mozes vise da ga pogledas u oci i da ga zagrlis,da mu kazes sve ono sto mu nisi rekla..

http://www.youtube.com/watch?v=lroliY7SLyE


Noviji postovi |

<< 11/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3010

Powered by Blogger.ba